Igranje tenisa na žici uobičajena je praksa u svijetu. Različite teorije pokušavaju objasniti podrijetlo
Ako ste mislili da je ta igra vezanja pertle i bacanja na žicu s motkom nešto što se dogodilo samo u vašem susjedstvu dok ste bili dijete, jako griješite. Stanovnici gradova širom svijeta imali su iskustva podizati pogled i vidjeti tenisice obješene na kabelima za napajanje. Ova vrlo neobična djelatnost ima međunarodni status i naziva se "bacanje cipela", "zapatos colgantes", "scarpe volanti" i drugi.
Relevantno kao i pitanje "tko je ubio JF Kennedyja?" je znati tko je započeo ovaj posao s lansiranjem tenisica na žice s motkama. A postoji puno teorija koje objašnjavaju ovu istinsku društvenu činjenicu. Potaknuo ga je ovaj poriv da se ikad otkrije istina da je američki redatelj Matthew Bate snimio kratki film od 14 minuta Mystery of Flying Kicks ( Mystery of Flying Tennis , u slobodnom prijevodu).
Da bi došao do takvog odgovora, redatelj je promovirao telefonski broj koji su ljudi iz cijelog svijeta mogli nazvati i objasniti njegovo vlastito značenje, ističući različite urbane mitove oko prakse bavljenja tenisom. Popis značenja koja su ljudi pripisivali tom činu obuhvaćao je: znak da je netko izgubio nevinost; taktika zastrašivanja; signal mafije policiji; kôd gdje se mogu kupiti lijekovi; oznaka teritorija bande; počast članovima bande; vježba grafita za obilježavanje vaše ulice; znak da u određenom susjedstvu "ljudi mogu raditi što god žele i nema priznanja zakona ili pristojnosti".
Iako redatelj Matthew Bate vjerojatno nema iste sociološke vještine kao Durkheim (francuski sociolog koji je formulirao teoriju društvenih činjenica), nepobitno je da on čini svoj dio. I priznajmo, ne možemo isključiti hipotezu da je, u nekom trenutku moderne povijesti, bacanje cipela na konce možda ukazivalo na revolt ili simbolično predstavljalo nešto dublje.
Ali sjajna stvar u vezi s ovom temom je ta što svi o njoj imaju teoriju. I tko zna, ovaj jednostavan čin bacanja tenisica na kanap zapravo ne uključuje pomalo svaku od gore opisanih hipoteza, ili je to možda bila samo nesreća? Znat ćete ako u vrijeme kada je Benjamin Franklin letio svojim zmajem, a ono se zavrnulo uvijajući se na stupu, stari otac električne energije nije imao drugu alternativu nego pokrenuti čizme kako bi spasio "papagaja".
A vi, imate li već svoju teoriju o teniskom terenu? Pogledajte kratki film i njegove razne teorije.
Prilagođeno ništa održivo
Iako je ova praksa prisutna svugdje i okružena mitologijom, ne možemo reći da je to vrlo održiv stav, pogotovo ako uzmemo u obzir da je par cipela sastavljen od nekoliko elemenata kojima treba dugo vremena da se razgrade.
Isto se događa s gumom koja se koristi u obući, a koja bi se mogla reciklirati, ali koja, ako se napusti, može naštetiti okolišu. Još jedan element prisutan u tenisicama i cipelama je plastika, kojoj treba do 100 godina da se razgradi.
Dakle, kada odlučite biti dio ovog uobičajenog običaja širom svijeta, dobro razmislite i iskoristite svoju kreativnost kako biste izmislili novu, održiviju modu. Možda će za 200 godina netko snimiti dokumentarac o vama.
