Jeste li ikad razmišljali o tome da ne jedete meso? Ili barem za smanjenje unosa?
Svjesni potrošači su oni koji se brinu da je njihova hrana proizvedena čisto, što uzrokuje minimalan utjecaj na okoliš - to je slučaj za mnoge naše čitatelje. Jeste li ikad dodirnuli savjest i razmišljali o hamburgeru ili odresku koji jedete svaki dan za ručak? Osim što crveno meso ne donosi puno koristi za zdravlje, tu su i važni ekološki problemi; ali prvo, shvatimo životni ciklus proizvoda.
Životni ciklus
Metodologija koja definira okolišni profil proizvoda ili postupka je Procjena životnog ciklusa (LCA), koja razumije kakvu štetu ili korist proizvodi donose u okoliš, od proizvodnje do odlaganja.
Ovom procjenom moguće je izračunati ugljični otisak - ukupnu količinu emisija stakleničkih plinova u različitim područjima - iz hrane, koja se izražava u gramima ili tonama CO2eq (ekvivalentnog ugljičnog dioksida) po funkcionalnoj jedinici.
Utjecaj govedine na okoliš mnogo je veći od utjecaja piletine i svinjetine, koristeći 28 puta više zemlje i 11 puta više vode od ovih sorti. "Jedenje manje crvenog mesa više bi smanjilo ugljični otisak nego odustajanje od vožnje", kaže stručnjak Gidon Eshel, koji je na tu temu vodio važno istraživanje na Sveučilištu Yale.
Velike količine žitarica i vode potrebne za uzgoj stoke su problematične, posebno zbog zabrinutosti oko prehrane dodatnih dvije milijarde ljudi za koje se očekuje da će biti dio svjetske populacije do 2050. godine.
Kontroverze
Smanjenje konzumacije mesa, kako Eshel predlaže, kako bi se pomoglo okolišu ili sačuvalo zalihe žitarica, bio je vrlo kontroverzan argument.
Pitanje je: koliko je ozbiljan utjecaj mesa u usporedbi s drugim proizvodima?
"Rezanje subvencija za proizvodnju mesa bio bi najmanje kontroverzan način smanjenja njegove potrošnje", kaže Eshel.
Istraživački tim analizirao je količinu zemljišta, vode i dušičnih gnojiva potrebnih za proširenje proizvodnje mesa te ga usporedio s peradi, svinjama, jajima i mliječnim proizvodima. Zaključeno je da je meso imalo puno veći utjecaj od svih ostalih, jer kao preživači stoka ne koristi učinkovitu hranu, trošeći energiju. Između 2% i 12% sirove energije koju životinja potroši gubi se u proizvodnji i uklanjanju metana.
"Samo djelić hrane koju stoka konzumira prelazi u krvotok, tako da se taj dio energije gubi", rekla je Eshel.
Hranjenje goveda žitaricama umjesto trave pogoršava ovu neučinkovitost, iako Eshel ističe da čak i stoka hranjena travom još uvijek ima veći ekološki otisak od ostalih životinjskih proizvoda.
Tim Benton, profesor sa Sveučilišta Leeds u Velikoj Britaniji, upozorava da se ovo djelo temelji na američkim nacionalnim podacima, što daje puno cjelovitiju sliku od studija rađenih na određenim farmama. Dodaje kako je stočarstvo ključ održivosti globalne proizvodnje hrane, jer "najveća mjera koju bi ljudi mogli poduzeti kako bi smanjili svoj ugljični otisak ne bi bila napuštanje automobila, već početak jesti znatno manje mesa".
Prema Marku Suttonu, profesoru u Centru za ekologiju i hidrologiju u Ujedinjenom Kraljevstvu, „Vlade bi trebale pažljivo razmotriti ovu studiju ako žele poboljšati ukupnu učinkovitost proizvodnje i smanjiti utjecaje na okoliš. Potrošačima je poruka: izbjegavanje pretjerane konzumacije crvenog mesa dobro je za okoliš. "
Izvor: Yale School of Forestry and Environmental Studies i partneri
