Ranije neprimjećene, fugitivne emisije vrlo su zabrinjavajuće jer ih je teško kontrolirati
Fugitivne emisije dio su problema koji privlači sve veći interes industrije. Oni su vrsta nenamjerne emisije koja dolazi iz cijevi, curenja, pa čak i podzemnih kanala. Fugitivna ispuštanja su difuzna i mogu nastati od krutog, tekućeg ili plinovitog materijala.
- Što je zagađenje zraka? Znati uzroke i vrste
Da bismo bolje razumjeli što su fugitivne emisije i koje metode ih izbjegavati, vrijedi se prisjetiti nekih koncepata, poput "atmosferske emisije", uz poznavanje vrsta izvora emisije.
Proces ispuštanja plina sastoji se od njegovog ispuštanja u atmosferu, omogućujući njegovim česticama da uđu u cirkulaciju. Emisije mogu nastati prirodno ili se mogu izvoditi iz ljudske aktivnosti, odnosno proizašle iz ljudskih aktivnosti. S druge strane, izvori emitiranja mogu se klasificirati kao točni i difuzni.
Točkasti izvori lako se nalaze, jer imaju mehanizme za kontrolu i usmjeravanje protoka onečišćenja koje se emitira, odnosno ispušteni plinovi odlaze iz određene točke, na primjer, iz dimnjaka ili ispušnih plinova.
Difuzni izvori (ili netačni izvori) nemaju mehanizme za kontrolu i usmjeravanje protoka plinova, što otežava lociranje, kontrolu emisija i odredište ispuštenih plinova. To su izvori koji uzrokuju fugitivne emisije, o kojima sada možemo raspravljati. Saznajte više o tome što su atmosferske emisije i koji su njihovi izvori.
Fugitivne emisije: što su i odakle dolaze
Rezolucija 382/2006 Nacionalnog vijeća za okoliš (Conama) definira fugitivne emisije kao difuzno ispuštanje u atmosferu bilo kojeg oblika krutine, tekućine ili plinovite tvari koje provodi izvor koji nema uređaj dizajniran za usmjeravanje ili nadzor protoka. Drugim riječima, fugitivne emisije dolaze iz difuznih izvora emisije. Prema Američkoj agenciji za zaštitu okoliša (EPA), ove emisije su nenamjerne i potječu od cijevi i curenja opreme na nepropusnim ili nepropusnim površinama, pa čak i iz podzemnih cjevovoda.
Unatoč Conamovoj definiciji fugitivnih emisija, s obzirom na atmosferske emisije, taj se izraz uobičajeno odnosi na difuzno ispuštanje hlapljivih organskih spojeva (HOS) u atmosferu, odnosno bilo koji organski spoj koji podvrgava fotokemijskim reakcijama u atmosferi. atmosfera. HOS-ovi u atmosferi reagiraju uglavnom na ozon (O3), koji unatoč tome što je koristan kada je u stratosferi (tamo gdje se stvara ozonski sloj), može biti izuzetno štetan za zdravlje i okoliš kada je koncentriran u troposferi (atmosferski sloj) gdje živimo).
Većina fugitivnih emisija nastaje propuštanjem pumpi, kompresora i ventila industrijskih postrojenja. Osim što su ta izlijevanja štetna za okoliš, bijeg proizvoda može generirati financijske gubitke za industrije, zahtijevajući metodu smanjenja fugitivnih emisija, smanjujući ovu vrstu materijalnih gubitaka u atmosferu.
Sjedinjene Države bile su prve koje su uspostavile kontrolu nad fugitivnim emisijama, slijedeći Zakon o čistom zraku , 1970., koji je promovirao EPA. Za praćenje emisija razvijena je "metoda 21" (ili EPA 21) koja koristi prijenosni analizator plina koji se primjenjuje u okruženjima s eksplozivnom atmosferom. Također je stvoren Program za otkrivanje i popravak propuštanja ( LDAR-Otkrivanje i popravak propuštanja ), koji se sastoji od otkrivanja i popravljanja bilo kakvih propuštanja.
Kako se oprema popravlja, provode se nova mjerenja kako bi se provjerila učinkovitost održavanja. Analizirane koncentracije obično se dobivaju u jedinici ppm (dio na milijun), što se ovisno o opasnosti i toksičnosti spoja može smatrati relativno visokom vrijednosti, dostižući, u određenim slučajevima, rizik za radnike i postrojenja.
EPA također predlaže neke mjere predostrožnosti za smanjenje emisije HOS-a (pročitajte više u članku "HOS-ovi: upoznajte hlapljive organske spojeve").
Studija Federalnog sveučilišta u Rio de Janeiru (UFRJ) identificirala je vađenje, transport nafte i prirodnog plina kao neke od glavnih aktivnosti koje uzrokuju fugitivne emisije.
Industrija nafte i prirodnog plina također je glavni generator fugitivnih emisija stakleničkih plinova (pročitajte više o globalnom zatopljenju) i može emitirati ugljični dioksid (CO2), metan (CH4) i dušikov oksid (N2O). Državna tvrtka za zaštitu okoliša u Sao Paulu (Cetesb) pruža referentna izvješća (inventare) o emisijama stakleničkih plinova u različitim gospodarskim sektorima (među kojima je i petrokemijska industrija).
Izvještaj koji je objavio Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) ukazuje na neke aktivnosti koje se smatraju glavnim generatorima fugitivnih emisija, poput fugitivnih emisija iz fosilnih goriva (izgaranjem), rudarstva i rukovanja ugljenom, uz emisije nastale u procesima nakon iz podzemnih ili površinskih kopova koji su napušteni nakon iskopavanja rude.
