Samo devet brazilskih država prati kvalitetu zraka

Ovo je jedna od informacija koju je otkrila nova platforma za kvalitetu zraka koju je pokrenuo Institut za energiju i okoliš

Slika Davidsona Lune u veličini, dostupna na Unsplash

Od 27 država u Brazilu, samo devet provodi nadzor kakvoće zraka. To su Bahia, Espírito Santo, Minas Gerais, São Paulo, Rio de Janeiro, Rio Grande do Sul, Paraná, Goiás i Savezni okrug. Iako je država s najboljom pokrivenošću monitoringa São Paulo, općenito, pokrivenost mrežom je nedovoljna u zemlji, što je kritičnije u regijama sjeveroistoka i srednjeg zapada; i na sjeveru, gdje nema praćenja. Trenutno je u Brazilu regulirano sedam onečišćujućih tvari zbog njihove prepoznate zdravstvene štete: ukupne suspendirane čestice (PTS), čestice koje se mogu udisati (MP10), dim, sumporov dioksid (SO2), dušikov dioksid (NO2), ugljični monoksid (CO) i ozon (O3). Budući da su sitne čestice (MP2.5) i ozon onečišćujuće tvari čija je kontrola koncentracija izazovnija. Te se onečišćujuće tvari slabo prate,unatoč utjecajima na zdravlje, MP2.5 se prati u samo četiri države, a ozon u sedam.

Ovi i drugi podaci o onečišćenju zraka u Brazilu prikupljeni su u novoj verziji Nacionalne platforme za kvalitetu zraka (//qualidadedoar.org.br/) koju je 14. studenoga pokrenuo Institut za energiju i okoliš (// www.energiaeambiente.org.br/), neprofitna organizacija koja proizvodi tehničke podatke kako bi utjecala na javne politike. Internetski alat jedini u zemlji prikuplja podatke o koncentraciji onečišćujućih tvari i ukazuje na prekoračenje nacionalnih standarda i preporuka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), što stručnjacima i menadžerima može pomoći u procjeni učinaka onečišćenja zraka. u zdravlju.

"Niska pokrivenost postaja za praćenje znači da u većini zemlje stanovništvo ne poznaje zrak koji udiše", kaže meteorolog Beatriz Oyama, analitičar za kvalitetu zraka u IEMA-i. "Praćenje kakvoće zraka važan je alat za javno upravljanje." Uz adekvatan nadzor u gradovima moguće je znati kada je zrak neadekvatan i poduzeti mjere za smanjenje emisija onečišćujućih tvari, poput ograničavanja nekih industrijskih djelatnosti i upotrebe automobila te poticanje korištenja javnog prijevoza. U konačnici je moguće preporučiti građanima i zdravstvenim radnicima da budu oprezniji u najkritičnijim danima.

Nadzor može pomoći u identificiranju izvora onečišćenja, kao što su određene industrije ili lokacije s velikim prometom vozila, i djelovati na smanjenju tih emisija. Mjerenje kakvoće zraka također je jedan od relevantnih instrumenata za provjeru učinkovitosti programa upravljanja vozilom (Proconve), koji regulira tehnologiju motora i kvalitetu goriva. Također su potrebne informacije da bi vlada odobrila instaliranje novih industrija u područjima osjetljivim na zdravlje stanovništva.

Referenca za WHO od 2016. godine, nova verzija IEMA platforme pruža detaljne informacije o raspodjeli stanica za nadzor i o varijacijama u koncentracijama nadziranih onečišćujućih tvari. Također je interaktivnije i praktičnije za savjetovanje, ali najveća vijest su podaci o koncentraciji po satu u danu. Omogućuju da se, na primjer, zna koja su doba dana s vrhuncima određene vrste onečišćujućih tvari, mjeseci u godini kada se opažaju najviše koncentracije.

Budući da svaka država ima svoju metodologiju za izračunavanje koncentracija onečišćujućih tvari, nakon proučavanja ovih različitih usvojenih metodologija, IEMA platforma koristila je metodu koju koristi većina država za standardizaciju izračunavanja čineći podatke iz različitih država usporedivim.

Među onečišćujućim tvarima koje se trenutno mjere u Brazilu, jedine koje ne pokazuju jasan trend smanjenja su fine čestice i ozon. Dakle, to su onečišćujuće tvari koje najviše zabrinjavaju jer predstavljaju visoke zdravstvene rizike u visokim koncentracijama.

Najfiniji materijal u obliku čestica (MP2,5) jedan je od najodgovornijih za respiratorne i kardiovaskularne bolesti na svijetu. Emitira se izgaranjem goriva u industriji i vozilima, a taj drugi izvor postaje još važniji u urbaniziranijim centrima. Također se stvara u atmosferi od kemijskih reakcija s drugim plinovima i onečišćujućim tvarima. Iako PM2.5 ima štete po zdravlje znanstveno dokazane, samo četiri države nadziru ovu zagađivač: Minas Gerais, Rio de Janeiro, São Paulo i Espírito Santo, a samo u posljednje dvije PM2.5 je reguliran. Na platformi za kvalitetu zraka moguće je vidjeti kako se koncentracija čestica razvijala u raznim dijelovima zemlje. Na stanici u susjedstvu Cerqueira César, u regiji Avenida Paulista, u gradu São Paulu,prosječna godišnja koncentracija čestica pala je s 24 na 16 mikrograma po kubnom metru između 2000. i 2009. Tada je počela oscilirati bez očitog pada. Uvijek iznad koncentracije od 10 mikrograma po kubnom metru, koju preporučuje WHO.

Ozon je još jedna onečišćujuća tvar koja je pokazala koncentracije znatno iznad vrijednosti koje preporučuje WHO. Oni koji su mu redovito izloženi, riskiraju razviti astmu i druge kardiovaskularne bolesti te smanjiti plućni kapacitet. Budući da je ne emitira niti jedan izvor onečišćenja, kontrola ozona glavni je izazov. Nastaje tijekom dana, iz reakcije između onečišćujućih tvari koje potječu od nepotpunih procesa gorenja (goriva, požari). Platforma za kvalitetu zraka također vam omogućuje provjeru koncentracije ozona u nekoliko gradova. Prosječni maksimum od 8 sati ozona u parku Ibirapuera u Sao Paulu kretao se između 200 i 160 mikrograma po kubnom metru između 2013. i 2016. To je, još uvijek iznad preporuka SZO, od 100 mikrograma po metar kubni.

Platforma pokazuje kako su danas najvažnije onečišćujuće tvari MP2,5 i O3, uz ostale regulirane onečišćujuće tvari. S druge strane, dobra vijest s platforme je da padaju i druge onečišćujuće tvari. To je slučaj sa česticama (MP10), sumpornim dioksidom (SO2), ugljičnim monoksidom (CO) i dušikovim dioksidom (NO2). Svi su ti zagađivači tijekom godina pokazali tendenciju smanjenja koncentracije i, u većini sezona, udovoljavali su preporukama SZO-a.

Link na IEMA platformu za kvalitetu zraka: qualidadedoar.org.br


Original text