Istraživači razvijaju tehnologiju koja pomaže u suzbijanju štete uzrokovane izlijevanjem nafte
"Nauljena ptica - Izlijevanje nafte na Crnom moru 11/12/0" (CC BY 2.0) marinephotobank
Nanočestice koje upijaju ulje poput spužvi dizajnirali su znanstvenici sa Sveučilišta Texas A&M u Sjedinjenim Državama (SAD). Nano-spužve se koriste za uklanjanje prolivene nafte koja je potonula u moru. Istraživanje je objavljeno u akademskom časopisu ACS Nano.
Kako bi se očistila površina oceana kad se dogode naftne nesreće, već postoje određene tradicionalne metode uklanjanja, ali one ne djeluju na pročišćavanje dna onečišćenih oceana.
Da bi se riješile onečišćenja koja su nastala u dubinama, korištene su kemikalije za raspršivanje. Ali ti spojevi nisu uklonili nečistoće iz oceana, oni su samo učinili da je ulje proliveno u hidrosferi manje štetno za okoliš.
O malim spužvicama
Nanočestice koje se koriste za čišćenje oceana sto puta su tanje od ljudske kose i hvataju deset puta veću težinu od onečišćenja uljem u moru. Nakon završetka posla, lažne spužve mogu se ukloniti iz vode pomoću magneta kako bi privukle željezo prisutno u oksidu, a ulje ukloniti pranjem etanolom. Nakon ovih procesa, nanočestice se mogu ponovno koristiti za druge aktivnosti.
Arhitektura nanočistača temelji se na nanočesticama željeznog oksida presvučenim polimerom koji koristi stiropor i apsorbent koji se koristi u dječjim pelenama. Kad se koristi za čišćenje oceana, nešto vode se asimilira, ali glavno je velika količina apsorbirane nafte. Kad se napuni, nanočestica mijenja boju, prelazeći iz svijetlosmeđe u crnu i ispliva na površinu.
Metoda ispitivanja i dopunjavanja
Količina nano-spužvi potrebna za čišćenje cijelog volumena prolivenog izljevom nafte bila bi astronomska. Stoga bi se prvo koristila uporaba tradicionalnih tehnika čišćenja ulja na moru. Tada bi se nanočestice nosile s viškom na morskom dnu. To je tehnologija koja stvara dodatnu mogućnost za borbu protiv zagađenja hidrosferom. Uz to, istraživači još uvijek procjenjuju kako se tehnologija ponaša nakon lansiranja u ocean, mjereći utjecaj koji valovi imaju na apsorpciju nafte, na primjer.
Jedna zabrinutost koja postoji jest da te nanočestice nisu biorazgradive, pa je potrebno provjeriti količinu materijala koji se može baciti u more. Istraživači rade na razvoju polimera na bazi šećera koje bi okoliš mogao apsorbirati.
