Alostatski naboj je količina metaboličke energije koja je potrebna danom fiziološkom mehanizmu za održavanje ravnoteže
Slika Natasha Connell u Unsplash
Količina metaboličke energije potrebna za određeni fiziološki mehanizam da održi ravnotežu naziva se alostatički naboj. Ovaj su pojam skovali McEwen i Stellar 1993. Kada tijelo potroši više energije nego što bi trebalo da preokrene podražaj koji je poremetio njegovu ravnotežu, dolazi do alostatskog preopterećenja u nekim obrambenim mehanizmima tijela, što povećava rizik od bolesti.
Procesi homeostaze i alostaze
Pojam "homeostaza" ukazuje na svojstvo organizma da ostane u ravnoteži, bez obzira na promjene i podražaje koji se javljaju u vanjskom okruženju. Homeostaza je zajamčena određenim fiziološkim mehanizmima koji se u organizmima događaju koordinirano. Pojam "alostaza", zauzvrat, karakterizira mehanizme i alate koji jamče uspostavu i održavanje homeostaze.
Mehanizmi koji kontroliraju tjelesnu temperaturu, pH, volumen tjelesnih tekućina, krvni tlak, brzinu otkucaja srca i koncentraciju elemenata u krvi glavni su alostatski alati koji se koriste za održavanje ravnoteže organizma. Ovi instrumenti djeluju kroz negativne povratne informacije, što jamči suprotnu promjenu u odnosu na početnu promjenu, odnosno proizvode odgovore koji smanjuju početni podražaj. Stoga je odgovoran za osiguravanje odgovarajuće ravnoteže za tijelo.
- Saznajte više u člancima "Što je homeostaza?" i "Što je alostaza?"
Odgovor na stres
Fiziološki odgovor uvijek se javlja kao odgovor na podražaj koji uzrokuje slom homeostaze. Dakle, djelovanje na pojedinca, bilo psihološkog ili fizičkog podrijetla, imat će kao odgovor odstupanje od homeostaze i posljedičnu alostatsku reakciju na ponovno uspostavljanje ravnoteže. Stres je primjer uobičajenog podražaja u svakodnevnom životu pojedinaca i odgovara stvarnom ili imaginarnom događaju koji prijeti homeostazi, zahtijevajući alostatski odgovor tijela.
Prema teoriji alostatskog opterećenja (ACT) koju su razvili McEwen i Stellar, očekivanja odgovora na podražaj mogu biti pozitivna, negativna ili neutralna. Kada su odgovori pozitivni i završe ciklus agresija, vraćajući se homeostazi, zdravlje pojedinca nije ugroženo. S druge strane, kada se alostatsko opterećenje održava dulje vrijeme ili se ne dogodi prilagodljivi odgovor koji bi završio ciklus agresija, imamo alostatsko preopterećenje i posljedično oštećenje zdravlja.
Loša adaptacija organizma u alostatskoj situaciji preopterećenja može prouzročiti oštećenje nekoliko organa, uključujući mozak. Ova se šteta može manifestirati na različite načine, u pozadini gubitka tkiva (degeneracija), preosjetljivosti, funkcionalnog preopterećenja (hipertenzija) ili psihičkih poremećaja (anksioznost, depresija). Dnevni stresovi mogu biti povezani s pojavom ili pogoršanjem simptoma uzrokovanih takvom štetom.
Prema knjizi "Razvojna neuropsihologija", slap molekularnih i neurobioloških učinaka povezanih s osjetljivim situacijama u okolišu, poput zanemarivanja neke siromašne djece, može biti primjer alostatskog odgovora koji bi taložio alostatski naboj u organizmu i dalje u svom razvoju. Pokazalo se da osobe s nižim socioekonomskim statusom prijavljuju veću izloženost stresnim događajima i učincima tih događaja na njihov život od osoba s većom kupovnom moći.
To sugerira da siromašne osobe mogu razviti visoku ranjivost na stres i, shodno tome, na bolesti ili kognitivne razvojne poteškoće. U pregledu literature pronađeni su dokazi da skupine s iskustvom ranog stresa imaju oštećenja u funkcijama kao što su pažnja, jezik i donošenje odluka, kao i promjene u komponentama mozga.
