Kineski rat za zagađenje počinje se isplatiti

Istraživanje ukazuje na produženo očekivano trajanje života ako se borba protiv zagađenja u kineskim gradovima nastavi istim tempom

Zagađenje u kineskom gradu

Kineski rat protiv zagađenja počinje pokazivati ​​svoje prve rezultate. Samo četiri godine nakon provođenja drastičnih mjera za borbu protiv zagađenja, Kina već vidi pozitivne učinke borbe na životni vijek svojih najvećih (i najzagađenijih) gradova, otkriva istraživanje objavljeno na Sveučilištu u Chicagu, napravljeno s podacima Nacionalnog centra za praćenje okoliša Kine.

Korišteni parametri vrlo su slični zapadnim i pokazuju smanjenje razine onečišćenja za više od 30% u nekim gradovima, poput Pekinga, Shijiazhuanga i Baodinga. U prosjeku su gradovi tijekom posljednje četiri godine smanjili koncentraciju čestica u zraku za oko 32%.

Ako se zadrži ova stopa smanjenja, to bi moglo predstavljati značajna poboljšanja u kvaliteti i očekivanom životnom vijeku stanovništva u velikim kineskim gradovima. Nacionalni plan koji je Kina objavila 2014. zahtijevao je smanjenje koncentracije onečišćenja sitnim česticama za najmanje 10%, ovisno o gradovima. U nekima je taj postotak bio veći, kao u slučaju Pekinga, čiji je cilj bio 25%. U tu je svrhu uloženo samo 120 milijardi američkih dolara.

Da bi postigla ciljeve čišćenja, Kina je zabranila izgradnju novih termoelektrana na ugljen u najzagađenijim regijama zemlje, uključujući i područje Pekinga. Postojeća postrojenja morala su smanjiti emisiju, a kad to nije bilo moguće, ugljen je zamijenjen prirodnim plinom.

Gradovi poput Pekinga, Šangaja i Guangzhoua ograničili su cirkulaciju automobila na ulicama, a rudnici ugljena zatvoreni su širom zemlje. Smanjen je i kapacitet proizvodnje željeza i čelika. Ostale mjere bile su agresivnije, poput uklanjanja kotlova na ugljen koji su se koristili za grijanje domova i poslovnih zgrada, sredinom prošle godine - građani, pa čak i škole posljednju su zimu proveli bez grijanja.

Projekt je ambiciozan i još bi trebao koštati kinesku vladu dobrog novca, posebno onako kako je to učinjeno, državnim nametanjem, ali već pokazuje svoje prve pozitivne pokazatelje. Koristeći podatke gotovo 250 vladinih promatrača iz cijele zemlje, koji su vrlo slični onima koje koristi veleposlanstvo Sjedinjenih Država u Pekingu i američki konzulati u Kini, bilo je moguće vidjeti velika poboljšanja.

Većina analiziranih regija zabilježila je pad veći od predviđenog i upravo je u najmnogoljudnijim gradovima pad zagađenja bio najveći. U Pekingu je pad iznosio 35%, Shijiazhuang je smanjio zagađenje za 39%, a Baoding, koji je 2015. nazvan najzagađenijim gradom u Kini, smanjio je koncentraciju čestica za 38%.

Kada se ovi brojevi pretvore u očekivano trajanje života, ako se zadrže trenutni tempo i razina, prosječni životni vijek u 204 analizirane općine raste za 2,4 godine. Otprilike 20 milijuna stanovnika gradske regije Peking živjelo bi 3,3 godine duže, onih u Shijiazhuangu 5,3 godine više i onih u Baodingu 4,5 godina više.

Brzina kojom su kineski gradovi uspjeli smanjiti koncentraciju zagađenja zraka impresivna je. Rat protiv zagađenja u Kini još uvijek ima dug (i skup) put, ali već je pokazao pozitivne rezultate na kvaliteti života ljudi.