Biosfera je skup svih ekosustava na Zemlji
Slika Ivana Bandure u Unsplash-u
Biosfera je skup svih ekosustava na Zemlji. Riječ potječe od grčkog bios , život i sfaira , sfera, što znači sfera života. Svi živi organizmi koji nastanjuju planet uključeni su u biosferu, iako je koncept općenito proširen tako da uključuje i njihova staništa.
Biosfera se sastoji od mreže međusobnih veza između svih organizama i fizičkog okoliša. Ovdje fizikalni i kemijski čimbenici čine idealno okruženje za život.
Karakteristike biosfere
Biosfera uključuje sve Zemljine ekosustave, od visokih planina (do 10 000 m visine) do dna mora (do oko 10 000 m dubine). Na ovim različitim mjestima uvjeti okoliša također se razlikuju. Dakle, prirodna selekcija djeluje na raznolik način na živa bića u svakoj regiji.
Pod velikim dubinama mora, na primjer, opstaju samo bića prilagođena velikom pritisku koji voda na njih vrši i niskoj ili odsutnoj osvjetljenosti. Na velikim planinskim nadmorskim visinama bića prilagođena niskim temperaturama i rijetkom zraku opstaju. U biosferi su zrak, voda, tlo, svjetlost i organske tvari čimbenici izravno povezani sa životom. To znači da se biosfera sastoji od elemenata koji se nalaze u drugim sferama Zemlje i koji su neophodni za održavanje života prisutnog u njoj.
Vrijedno je spomenuti da je biosfera mali dio planeta, jer kako se odmičemo od njegove površine, uvjeti potrebni za život imaju tendenciju smanjivanja. Procjenjuje se da je biosfera debela između 13 i 19 km.
Biosfera je povezana s ostalim slojevima planeta Zemlje. Svi su slojevi međusobno povezani:
- Litosfera: to je čvrsti sloj koji tvore tlo i stijene;
- Hidrosfera: to je sloj tekućine koji tvore rijeke, jezera i oceani;
- Atmosfera: je plinski sloj;
- Biosfera: sloj u kojem obitavaju živa bića integrira kopneni, zračni i vodeni okoliš.
Biosfera ili Ekosfera
Riječ ekosfera možemo smatrati sinonimom za biosferu, budući da se oba pojma odnose na sloj Zemlje naseljen živim bićima. Međutim, koncept ekosfere više se koristi za naglašavanje međusobnih odnosa između živih bića i abiotskog okoliša.
Podjela biosfere
Biosfera se može podijeliti u tri različite potkategorije, zvane biocikli. Svaki biociklus sastoji se od različitih bioma.
Epinocikl
Ova podjela biosfere sastoji se od zemaljske frakcije Zemlje. Biociklus ima četiri geografski smještena sredstva za smještaj određene vrste živih bića, koja se nazivaju biokore. U ovom slučaju, biotore epinocikla su pustinje, šume, savane i polja.
- Pustinje: Sahara, Arabija, Calaari, Libija;
- Šume: Amazonska šuma, Aljaska borealna šuma, Atlantska šuma;
- Savane: Caatinga, Serengeti u Africi, Cerrado, Pantanal;
- Polja: Travnjak (prerija), Stepe, Pampa.
Limnocikl
Ovaj biociklus nastaje u vodenom okruženju, a u njemu žive slatkovodne životinje. Biokore ovog biocikla su:
- Lentičke vode: sustavi u kojima su vode još uvijek (močvare, lagune, močvare);
- Lotusova voda: sustavi u kojima voda teče (rijeke, potoci, potoci).
Thalassocycle
Talasociklus se sastoji od dijela oceana, gdje žive morske životinje. Prema kategoriji, ove se životinje mogu podijeliti na:
Nektoni: velike životinje koje mogu brzo plivati, prevladavajući gustoću morske vode. Biokore ove morske životinje su:
- Neritska zona: područje koje je blizu površine. Predstavlja granicu s najvećom biomasom i produktivnošću u vodi, u kojoj boravi velik broj organizama;
- Baptial zona: nalazi se ispod neritne zone, nalazi se između 200 i 2000 metara dubine;
- Ponorna zona: okoliš smješten između 2000 metara dubine i oceanske podloge, budući da je područje potpuno bez svjetlosti i u kojem živi malo oblika života.
Plankton: sićušni organizmi koji nastanjuju površinu oceana. Budući da nemaju vještine kretanja, žive pod morskim strujama i služe kao hrana drugim životinjama.
Bentoni: veća su bića koja žive na dnu oceana i većinu vremena provode fiksirana na stijenama ili pod pijeskom morskog dna.
Program "Čovjek i biosfera"
Poznato je da je neravnoteža biosfere uzrokovana ljudskim uplitanjem u prirodu. U svrhu promicanja znanja, prakse i ljudskih vrijednosti radi provedbe dobrih odnosa između populacija i okoliša na cijelom planetu, kao rezultat toga stvoren je program Čovjek i biosfera (MaB - Čovjek i biosfera) "Konferencije o biosferi" koju je UNESCO održao 1968. godine.
MaB je program međunarodne znanstvene suradnje na interakcijama između ljudi i njihove okoline. Nastoji razumjeti mehanizme ovog suživota u svim bioklimatskim i zemljopisnim situacijama u biosferi, nastojeći razumjeti posljedice ljudskog djelovanja na ekosustave Zemlje. Program razvija dvije linije djelovanja:
- Ciljano produbljivanje znanstvenih istraživanja, radi boljeg razumijevanja uzroka trenda prema progresivnom povećanju propadanja okoliša planeta;
- Dizajn inovativnog instrumenta za planiranje, Rezervata biosfere, za borbu protiv učinaka gore spomenutih procesa degradacije, promicanje zaštite prirode i održivog razvoja.
Rezervati biosfere su područja kopnenih ili morskih ekosustava koji su programom prepoznati kao važni u cijelom svijetu za očuvanje biološke raznolikosti i održivi razvoj i koji bi trebali služiti kao prioritetna područja za eksperimentiranje i demonstraciju tih praksi.
Rezervati biosfere glavni su instrument MaB programa i obuhvaćaju svjetsku mrežu područja usmjerenih na suradničko istraživanje, očuvanje prirodne i kulturne baštine i promicanje održivog razvoja.
Da bi to učinili, moraju imati dovoljne dimenzije, odgovarajuće zoniranje, definirane politike i akcijske planove te sustav upravljanja koji sudjeluje u različitim segmentima vlasti i društva.
U Brazilu postoji sedam rezervata biosfere:
- Atlantska šuma (1992);
- Zeleni pojas Sao Paula (1993);
- Cerrado (2000);
- Pantanal (2001.);
- Caatinga (2001.);
- Središnja Amazona (2001);
- Serra do Espinhaço (2005.).
Važnost očuvanja biosfere
Kao što se vidi, pojam "biosfera" odnosi se na sve prirodne elemente koji pružaju i omogućuju život na Zemlji, poput tla, vode i atmosfere. Stoga ga je izuzetno važno očuvati, jer njegova neravnoteža utječe na sve ekosustave na planetu.
